Moj internet dnevnik
hologram

tracker
eXTReMe Tracker
Blog - travanj 2012
subota, travanj 14, 2012
 
Bokovima u ritmu zveckaju dukati
nanizani oko struka i gležnja
svilene marame šuškaju i zrakom lepršaju
iznad njih samo oči vidljive neukroćene.
Tek miris plijesni u nosnicama
i rubovi mojih dugih vezenih haljina 
uprljani ustajalom vlagom
zatvaraju sva vrata i prozore nepostojeće
mojim željama nacrtane na pustim zidovima.
Već odavno nisam vidjela radost rađanja
svakog jutra prvorođene zore.
U trenutku sljubljivanja svjetla i tame
u prasku dodirivanja
i moj mrak postaje manji
ustrašen u kutu zatvorenim očima caruje.
Zašto su mi odrezali kosu
zlatnim oštrim sječivom u obredu 
krađe duša kradući mi koži oblik..
Spalili je spletenu na užarenoj lomači 
potpaljujući vatru bolnim lelekom majki.
Pepelom posipali nevine djevojke
vezane vlastelinskom užadi
uzimajući im čednost
za noći punog mjeseca.
Pa čak je i on tada uspio 
sakriti pola svoga lica 
okrenuvši se svemiru
tražeći Njegov blagoslov uzalud.
Obilaze me svakog jutra
stražari sa snopom mjedenih ključeva
cereći se podlo oblizuju ispucale usne
Okrećem se hladnom kamenom zidu
prsima se utiskujem
trzajeve posramljenog tijela
obuzdavam nadnaravnom snagom dlanova
noktima kroz svilene tkanine do kože
pribijam tvojih poljubaca tragove.
Potiskujem misli u pukotine razuma
udarajući čelom o rešetke
ritmom pjevanja svećenika s visokih kula.
Tvoje korake u silasku dočekujem ponekada
sjetiš se i upališ svijeću
gledaš moja otkrivena izgrebana leđa
ogoljeli vrat i slušaš
kako suze kapaju
i udaraju bosa stopala metalnim zvukom.
Utamničena sam s kapljicom 
mirisa jasmina na zapešću
crvenom bojom ružinih latica na jagodicama prstiju
mrvljene na satenskoj postelji tvoje odaje
dlanom o dlan iscijeđeni mirisni sokovi.
Oh,kako je kamen mekan
u stijeni tvoga srca..
Ti nemaš ključ ovih olovnih vrata
A oni mi nedaju da te volim




 

hologram @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, travanj 6, 2012

Poljubit ću te sutra pred svima
eto,baš hoću
i leptirima otvoriti krletku napokon.



Vjetar će maknuti 
moju opjevanu kosu s lica
i otkriti tajnu.



Dugom pozvani
ispod njenog svoda
želje zamišljam,
u njihovim očima
njene boje pomalo
plaše ptice grabežljivice.



Na njihovim srcima rupe
krvare ljubomorom.



Poželjet će nas grliti 
staklastim odsjajem
kroz zatvorene prozore
ona nepozvana gošća
sumnja ledena.


Probat će lomiti

Gristi

bosti

grebati jezičcima.

I ostat će
gladne utrobe
slomljenog koplja
ispod noktiju bez kože naše.


Jezika suha
na samrtnoj postelji
molit će nas za oprost.


Poljubit ćeš me sutra

pred njima
znam, baš hoćeš.


Ti i Ja
kao ulje i voda
jedno uz drugo


a nikada zajedno.

hologram @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare